Otrovni rod Gyromitra - Hrčci
Pažnja gljivari, za dva meseca će biti svakakvih gljiva. Odličan tekst o opasnostima trovanja gljivama iz roda Gyromitra daje nam dr.sci.mikolog iz Crne Gore Gordana Kasom.
Malo o otrovnim gljivama koje plodonose u proleće!!!
Sve vrste roda Gyromitra (hrčci ili moždanice) imaju u plodonosnom tijelu otrovnu supstancu gyromitrin, koji se djelimično razlaže kuvanjem i sušenjem. Međutim, treba imati u vidu da kumulativno svojstvo ovih gljive, odnosno otrova gyromitrina, koji se nakuplja u organizmu onih koji jedu ove gljive, u odreženom trenutku, u organizmu, izaziva vrlo teško trovanje nekad i sa smrtnim posledicama. Zato treba voditi računa da se prilikom sakupljanja jestivih prolećnih vrsta, recimo smrčaka (Morchella spp), greškom ne sakupi i neki hrčak!!!
Znaci trovanja ovim gljivama su slični trovanjima zelenom pupavkom (Amanita phalloides), a simptomi se pojavljuju nešto ranije nego kod pupavke, 3 do 6 sati nakon jela; u prvoj fazi to su osećanje nadutosti, mučnina i povraćanje, diareja, grčevi u mišićima, bolovi u stomaku, glavobolja, pad krvnog pritiska i grčevi u nogama. Ako dođe do druge faze, nastaju sledeći simptomi: oštećenje jetre i bubrega sa žuticom, anurija i hemoglobinurija zbog hemolize eritrocita, otežano disanje, pospanost i konačno može nastupiti smrt.
Zato pazite što sakupljate i KONZUMIRATE
Inače, u svetu je u okviru roda Gyromitra utvrđeno oko 15 vrsta; od kojih je kod nas registrovano do sada čak 12 vrsta.
Prilažem opis i fotografije (spora i plodonosnog tela) jedne od ovih vrsta, velikog hrčka!
Gyromitra gigas (veliki ili golemi hrčak) nije tako česta vrsta; ali svakako se češće nalazi od njemu najsličnije vrste, prolećnog hrčka (G. esculenta), koja se javlja, takođe, na sličnim staništima kao i veliki hrčak. Veliki hrčak i još jedna vrsta ovog roda (G. macknightii) su zaštićene kod nas zakonom.
Veliki hrčak raste u četinarskim šumama, na peskovitom tlu, posebno oko panjeva smrče, jele, borova. Češće se može naći na većoj nadmorskoj visini, ali je zabeležena i u nižim područjima, recimo, zalazi i u submediteransko područje, gde raste najčešće ispod borova, i to ispod crnog bora (Pinus nigra).
Plodonosno telo velikog hrčka je diferencirano na dršku i šešir, i prilično je krupno. Naraste od 10 do 15 cm u visinu, a široko je od 7 do 12 cm. Šešir je nepralilno okruglast ili ovalan, sa vijugavom površinom, sastavljenom od izbočenih do stršećih lapova, krilaca i nabora. Međutim, vijugava površina velikog hrčka, ipak, ne podsjeća toliko na mozak ili isprepletena creva, kao što je to slučaj kod prolećnog hrčka, jer su lapi širi i urezi između njih razdjeljeniji - i jedni, i drugi krupniji. Rubovi šešira nepravilno srastaju sa drškom ili krpasto vise. Boje šira je svetlo smeđa, često sa maslinastom nijansom, zatim postaje sve tamnije boje: smeđe, crvene do čokoladne, većinom kestenjaste. Himenijum (nosač spora) se nalazi na spoljnoj površini šešira. Drška je najčešće kratka i urasla u podlogu, bele do beličaste boje, i brazdasta, u unutrašnjosti je šuplja. Meso je žućkasto i lomljivo, sa ugodnim mirisom i ukusom.
Kao što smo već napisali, veliki hrčak je veoma sličan prolećnom hrčku. Prevashodno po makroskopskim osobinama plodonosnog tela. Međutim, rezlike između ove dve vrsta je lakše uočiti koristeći mikroskop. Tako, spore velikog hrčka su izduženo elipsoidne, sa jednom većom lipidnom kapljicom smeštenom u sredini spore, i još najmanje dve kapljice (može biti i više kapljica), koje se nalaze oko veće kapljice. Takođe, potpuno zrele spore velikog hrčka su dosta nepravilnog oblika, sa diferenciranom mrežicom na spoljnjem zidu, a na krajevima su sa suženjima- diskovima koji izgledaju poput dugmadi.
Spore kod G. esculente su drugačije; uvek su pravilnog elipsoidnog oblika, glatke, ravne površine, bez mrežice ili drugih struktura. Takođe, nemaju suženja na krajevima, i uvek imaju dve manje lipidne kapljice koje se nalaze na krajevima spore, po jedna, na svakom kraju.
TEKST: Dr. Gordana Kasom, Zavod za zaštitu prirode, Crna Gora
FOTOGRAFIJE: Gyromitra gigas, G.Kasom G.ticiniana i G.esculenta M. Kuštera