Brezov ded (Leccinum scabrum), je jestiva gljiva koja pripada rodu Leccinum. Vrlo je popularna među gljivarima, posebno među početnicima, zbog svoje prepoznatljivosti i odsustva otrovnih dvojnika.
Šešir: Kod mladih primeraka šešir je poluloptast do zaobljen, što je tipično za mlađe gljive. Kasnije se razvija u više jastučast oblik, a kod starijih primeraka može postati i ravniji, dostižući prečnik od 5 do 15 cm (retko i više). Boja šešira je promenljiva i može biti svetlosmeđa do bež-braon. Može varirati od svetlosive, preko raznih nijansi smeđe, do tamnosmeđe. Površina je glatka, mat kada je suvo, a blago lepljiva i sjajna kada je vlažno. Rubovi šešira se ne gule.
Drška: Drška je vitka, valjkasta, a često se blago sužava prema šeširu, dok je baza često nešto deblja. Duga je od 10 do 20 cm i široka od 1 do 3 cm. Boja je bela ili svetlosiva osnova, prekrivena karakterističnim, finim, tamnosmeđim do crnkastim tačkicama ili ljuspicama, koje su raspoređene uzdužno i daju dršci hrapav, izgled, po čemu je i dobila narodno ime "ded".
Meso: Meso je belo, čvrsto i kompaktno kod mladih primeraka. Ne menja boju prilikom preseka, što je važna karakteristika za razlikovanje od nekih drugih vrsta vrganja. Ima blag miris i prijatan, blag ukus.
Pore i cevčice: Na donjoj strani šešira nalaze se sitne, okrugle pore. Kod mladih gljiva su bele ili kremaste, a starenjem postaju sivkasto-žute. Cevčice su duge i tanke, takođe u početku bele, a kasnije sivkaste. Na dodir obično ne menjaju boju.
Stanište: Brezov ded je mikorizna gljiva, što znači da živi u simbiozi isključivo sa brezom. Raste pojedinačno ili u manjim grupama, u brezovim šumama, mešovitim šumama gde ima breza, na rubovima šuma i proplancima. Sezona rasta je od leta (juna/jula) do jeseni (oktobra).
Jestivost: Brezov ded je jestiva gljiva. Preporučuje se za prženje, kuvanje u supama ili varivima. Iako je ukusan, drška starijih primeraka može postati vlaknasta i pomalo žilava, pa se često koristi samo šešir.
Napomena za prepoznavanje: Brezov ded je relativno lako prepoznatljiv zahvaljujući svom karakterističnom izgledu i dršci prekrivenoj tamnim ljuspicama. Zbog svoje specifične simbioze sa brezom, uvek ga tražite u blizini ovog drveta. Jednostavnost prepoznavanja ga čini dobrim izborom za početnike u sakupljanju gljiva, jer nema otrovnih dvojnika koji bi ga mogli zameniti.
Svi Leccinum su uslovno jestivi, dovoljno je prženje, sirovi se ne jede.
Autor Mićko Livadić, Brezovica, Štrpce