Veoma mali broj ili % gljivara/berača sakuplja i bere kasne jesenje gljive, iz razloga što ni 5 do 10% od ukupnog broja gljivara Balkana (pogotovu Srbije i BiH) uopšte ove gljive i poznaje. Oni koji su mnogo godina ranije učili gljivolov iz hrvatskih, slovenačkih ili nemačkih vodiča, uputstava, " knjiga" savladali su desetine vrsta tih malih divnih stvorenja.
Uglavnom rastu u nasadima dvoigličastih borova, u visokoj travi na suncu ili u međuredovima parcelisanih nasada. Kada ste u berbi za poštenu korpicu treba vam oko dva sata, strpljenje i nožić, pa često u šumi nećete da gubite vreme, jer su šeširići istih lepljivi, kao i dugačke drškice, pa na sebe zalepe dosta borovih iglica.
Najbolji način je zapušiti čepom sudoperu, napuniti do 1/4 vodom, izručiti gljive i krenuti u strpljivo pranje jedne po jedne.
Ako ste od "iskusnih gljivara" NAUČILI da se gljive ne peru vodom, već samo čiste četkicom, sve to NE VAŽI za puževice, vlažnice i rujnice.
Slobodno ih operite čak i pod mlazom vode, nećete im oduzeti ništa od njihovih svojstava.
Na ovim slikama vidite 4 vrste: kasnu puževicu, polukrvnu rujnicu, livadsku zlataču i bakrenjaka.
Sve ove vrste možete lepo kod kuće oprati kada se odmorite ili čak sutradan, ako ste gljive tokom noći ostavili u korpi na terasi na njihovoj omiljenoj temperaturi.
Tekst, gljive i foto: Gljive Balkana, M. Kuštera
