Hygrophorus hypotheius - kasna puževica, jesenja puževica - JESTIVA
Ivan Focht, čuveni hrvatski mikolog od kojeg su učile starije generacije, tvrdio je u svojim knjigama da ova gljiva traži temperaturni šok i par dana mraza na njenim staništima.
Javlja se na ivici borovih šuma i to najviše voli mlade dvoigličaste borove.
Tražite je na nadmorskim visinama od oko 500 pa do 1.500 metara. Nađe se na suncu, mahovini, u travi, odmah posle prvih mrazeva u Novembru, a na većim visinama i u oktobru. Raste sama i u grupama na stotine njih.
Ona ima takvu otpornost na mraz, da sam je nekih godina nalazio do Nove godine, pa čak i u januaru ispod snega, ako zapamtite njena mesta.
Za jelo se koristi cela gljiva, pržena s lukom,
na čorbice ili pak na gulaš pomešana sa drugim puževicama. Ako naberete velike količine, blanširajte je u vreloj vodi nekoliko minuta da neutrališete njene enzime, ohladite i spakujte u posude ili kese u zamrzivač.
Iz ličnog iskustva sam joj dodavao vegete, belog luka i bibera jer joj je ukus neutralan!
Ne može se pomešati sa nekom otrovnom gljivom ako znate da je uvek "mazava" sluzavog šešira i drške koja se jede.
Šešir naraste od 3 do 6 cm, boje maslinasto zelene, retki listići zlatno žute boje silazni su lučno niz dršku. Drška tanka, puna i pahuljasto žuta u boji listića.
Fotografija i tekst: za Gljive Balkana - Marjan Kuštera