Lactarius sanguifluus: južnjačka rujnica, krvotočna rujnica.
Španci imaju za nju dugačko ime: Niscalo di sangre vinosa. Ova rujnica je najukusnija iz roda Lactarius, sekcija dapetes.
Mikorizna je sa dvoigličastim borovima: Pinus nigra, halepensis i silvestris.Veoma česta uz morsku obalu Mediterana, a na kopnu zalazi u Hercegovinu, Crnu Goru i Južnu Srbiju, Severnu Makedoniju.
Šešir joj je od 5 do 12 cm, uvek levkast, malo zoniran, svetlonarandžaste boje, lističi silazni niz dršku, gusti i lomljivi boje rozikavo lila, a na povredi odmah ispuštaju mleko boje krvi.
Drška gljive je obično kraća i svetlija od šešira, šuplja, krta, a na prerezu nožem ili lomu odmah se oboji u boju crvenog vina. Sve nabrojane osobine nam lepo opisuju zašto gljiva ima takvo ime. Ako je tražite za berbu idite po ivici borove šume, jer voli svetlost i bude i po 10 metara udaljena od svog domaćina povezana s njegovim korenovim sistemom.
MESO gljive miriše voćno, ali ne napadno, krto je i najpovoljnije je za kiseljenje u staklenkama. Ako imate mogućnost roštiljanja, sjajna prilika da se oduševite uz malo soka limuna ili pomorandže. Vegetarijanci ovu gljivu blanširaju, samelju i od njenog mesa prave razna jela: pune tikvice i paprike, kao nadev za musaku opet sa tikvicama, a najnovije je i AJVAR sa mešavinom paprike i mlevene rujnice.
TEKST I FOTO: Marjan Kuštera