M Y K O T O K S I N I
Kako su predmet razmatranja mikotoksini, to nam se nameće u zadatak da prvo razjasnimo organizme koje su izvor i proizvođač ovih "biotoksina"
Gljive ili fungi, predstavljaju poseban deo živog sveta po svom načinu života, razmnožavanju i ishrani i veoma su specifična grupa živih bića. Dugo vremena u nauci su klasifikovane kao "niže biljke" no kako ne vrše fotosintezu ova grupa organizama je klasifikovana u zasebno carstvo MYCOTA ili FUNGI. Ovu novu klasifikciju na pet carstava uradio je naučnik Whittaker.
Gljive predsatavljaju najrasprostranjenije organizme na Zemlji i važni su članovi svih ekosistema.
Između ostalog predstavljaju važnu kariku u procesu kruženja materije i energije u prirodi. Procenjuje se da u prirodi ima oko 1,5 miliona vrsta gljiva, od čega je nauka obradila i opisala svega oko 7% tj. oko 105 000 vrsta.
Razlog ovako malog broja istraženih vrsta leži u nejednako razvijenim delovima sveta sa tropskim prašumama Južne i Srednje Amerike, kao i Okeanije i Jugoistočne Azije.
Gljive kao organizmi na planeti Zemlji, pojavljuju se u Proterozoiku unazad milijardu godina, a najstariji fosilni ostaci gljive potiču iz glacijalnih sedimenata severne teritorije u Kanadi.
Danas gljive imaju veliki značaj u proizvodnji hrane za čovečanstvo, bilo kao organski proizvod najviše kvalitete ili pak kao patogeni organizmi koji prave velike štete u ratarstvu, voćarstvu, a samim tim i ostalim granama poljoprivrede i prerađivačke prehrambene industrije.
Upotreba gljiva u ishrani ljudi dokumentovana je artefaktima od pre 7.000 godina kod Vavilonaca, Egipćana i Indijaca. Osim kao direktni proizvod za ishranu, gljive su prisutne u prerađivačkoj industriji i bez njih ne bi bilo fermentisanih proizvoda, kiselog mleka, pavlake, sireva i jogurta. Gljive iz klase kvasaca su neophodne u pekarskoj i konditorskoj industriji.
Važnu ulogu gljive su imale od vajkada i u medicini i proizvodnji lekova (farmaciji), a najpoznatiji lek – antibiotik koji je spasao milione ljudskih života je antibiotik penincilin, dobijen iz gljivica roda Penicillium. Jedan od najnovijih antibiotika koji ima strateški važnu ulogu kod slučajeva presađivanja organa, i sprečava njihovo odbacivanje je ciklosporin.
Osim uloge u proizvodnji hrane i lekova, gljive su imale veoma interesantnu ulogu i u istoriji čovečanstva, jer su upotrebljavane kao sredstvo za likvidaciju ili eliminaciju najznačajnijih vladara, careva i kraljeva, koji su imali veoma značajno mesto u istoriji razvoja čovečanstva.
TROVANJA značajnih istorijskih ličnosti su dokumentovana i o tome postoje i pisani tragovi. Uglavnom su to "namerna trovanja" - micetizam, kao posledica uzimanja gljiva ingestijom kao hranom. Najpoznatije su istorijske ličnosti žrtve trovanja Siddharta Gantama Buddha 479.god. p.n.e., rimski car Klaudije 59.godine nove ere, rimski car Dioklecijan 316.g.n.e, papa Kliment VII i car Svetog rimskog carstva Karlo VI.
Ipak, pojedinačna trovanja "makromicetama" nisu toliko brojna ni značajna, niti prouzrokuju velike materijalne štete kao mikotoksini iz plesni i buđi koji su golim okom nevidljivi, a nalaze se svuda u prirodi, vazduhu, biljkama, zemljištu i prašini.
1.- Pojam toksične supstance, toksični parametri i putevi unošenja mikotoksina u ljudski organizam
1.1.- Mikotoksin je metabolit gljiva toksičan za ljude i životinje. Plodna tela gljiva mogu i odumreti, a ovi producenti ostaju u supstratu bez vidljivih znakova prisutnosti. Oni su prisutni u buđavom senu, slami i žitaricama, a najčešći su u procesu proizvodnje stočne hrane i skladištenju žitarica. Njihova fizička veličina je reda 1 mikrona, a radnici koji rade u takvoj zatrovanoj i zasićenoj sredini mogu udisati i do 750 000 spora u 1 minutu.
1.2.- Toksični parametri
Ne mogu nastupiti ozbiljne posledice po zdravlje niti možemo govoriti o trovanju ako u organizam nisu unete dovoljne "doze" toksične materije – supstance. Toksični efekat ili D – doza je proporcionalna količini unete otrovne supstance.
Toksična ekspozicija može izazvati
- Akutno trovanje
- Oštećenje organizma do oboljenja
- Oštećenje organizma ili organa koje uzrokuje smrt čoveka ili životinje
Najmanja količina toksične supstance koja ne prouzrokuje nikakav efekat naziva se "granična količina" ili "neefektivna doza" ( ND ).
"Toksična doza" (dosis toxica) je količina supstance koja dovodi do trovanja.
"Letalna doza" je količina toksične supstance (dosis letalis) koja može izazvati smrt živog organizma.
2.- Podela mikotoksina prema bolestima i simptomima
2.1.- Nefrotoksini izazivaju oslabljen rad bubrega ili totalnu bubrežnu insuficijenciju, što za posledicu ima hemodijalizu do kraja života obolelog.
2.2.- Neurotoksini izazivaju oštećenja nervnog sistema organizma I krvarenja u mozgu, a najpoznatiji takav mikotoksin je "patulin"
2.3.- Hepatotoksini oštećuju ćelije jetre i pospešuju razvoj carcinoma (aflatoksini i penicilična kiselin)
2.4.- Estrogeni toksini
2.5.- Citotoksini ili nekrotoksini, koji oštećuju imunološki
Za Gljive Balkana:
Nikola Milošević, Niš