Lactarius volemus
(Fr) Fr.
Presnac, petrovača, sirovka, celogriz
Razne mlečnice su korišćene zbog svojih lekovitih svojstava u mnogim kulturama, tokom istorije. Šešir gljive koja pusta mleko, nacrtan je na rimskim freskama pre 2000 godina.
Opis gljive
Šešir: 5-12cm u prečniku, u mladoj fazi ispucao, sazrevanjem se ispravlja, a u zreloj fazi u obliku levka. Ivica je ravna, u početku povijena ka unutra, kasnije se ispravlja, ali uvek ostaje manje više povijen ka unutra. Kožica je suva, kadifna, često ispucala, boja podseća na kajsiju, mat naradžasta, crveno-žuta, crveno-braon.
Drška: visoka do 15cm i debela do 3cm, cilindrična, čvrsta, u boji šešira ili malo svetlija, u bazi je tamnija a prema šeširu dobija svetliji ton.
Meso: debelo, tvrdo, krhko, belo, bledožućkasto, a sa starenjem gljive dobija žućkastu boju. Obilato pusta mleko. Pri kidanju teče belo mleko, koje je slatko na ukus kod mladih gljiva, a meso je slatkasto sa aromom koja podseća na ukus ribe.
Sporonosni sloj: listići su gusti, nežni, tanki, krhki, blago silazni prema dršci, do 1cm široki, pri dodiru prave braon pege, a kod kidanja obilato ispuštaju beli sladak sok koji mnogo podseća na mleko, koje pri sušenju postaje lepljivo, menja boju i miriše na riblju salamuru.
Spore: bele.
Sporonosni prah: beo.
Stanište
Presnac raste u liščarskim i mešovitim šumama, voli vlažnu podlogu i retku hladovinu. Javlja se od juna pa sve do oktobra. Raste u grupi ili pojedinačno, ponekad na više mesta u izobilju. U mikorizi je sa tvrdim vrstama drveća - hrast, bukva ili kesten. Široko rasporstranjena u severnoj umerenoj zoni. Na Balkanu se sreće na svim planinama.
Slične vrste: Lactarius rufus (Scopoli) Fr. (1838), u hrastovim šumama, koja ispušta beo ljuti sok, jestiva posle blanširanja u vreloj slanoj vodi, voda se prosipa, a gljive dobro operu, pa se tek onda pripremaju. Raste u lišćarskim šumama, pretežno hrastovim.
Farmacijska i medicinska svojstva
Osnovno jedinjenje izolovano iz presnaca je laktariamid A-B i cerebrozid D.
Presnac sadrži supstance koje pokazuju antikancerogeno dejstvo. Istraživanje je utvrdilo 90% potiskivanje solidnog Erlihovog karcinoma i 80% sarkoma 180.
U istraživanju Giresun Univerziteta u Turskoj jedinjenja gljive su pokazala odlična antioksidantna svojstva, kao i antibakterijsko dejstvo posebno kod E. coli.
Narodna i tradicionalna medicina
Gljiva se koristila kod lečenja tuberkuloze, zajedno sa sličnim vrstama. Osušena i samlevena meša se sa medom i uzima po jedna čajna kašičica, nekoliko puta dnevno. Po tvrdnji Letonaca ima i antireumatsko dejstvo.
Domaća upotreba
Kod branja gljiva treba da se pristupa pažljivo, da se ne ošteti gljiva jer se smanjuje njen kvalitet usled pojave mirisa ribe.
Dobra jestiva gljiva. Upotrebljava se presna, zamrznuta, konzervirana, suva. Sirova gljiva se malo posoli i tako konzumira.
Pri termičkoj obradi ne treba je dugo tretirati jer može postati žilava. Onima kojima se ne sviđa miris ribe, preporučuje se prženje gljive jer tada nestaje taj miris.
Odlična je na maslacu (kao i većina gljiva) sa začinima, a još bolja na skari, opet sa maslacem i začinima u unutrašnjosti šešira. Može da se pohuje, a dobra je i u pilavu (rižoto) pripremljena u rerni.
Izvor - Вишневский, Въжаров
Autor teksta - prof Srđan Veselinović
Foto - Marjan Kuštera