Aspergillus tubingensis - gljivica koja razgradjuje poliesterske poliuretane
Jedan od gorućih problema savremene civilizacije je rešavanje milijardi tona plasične mase koja se proizvede, a već zagadjuje zemljište, vodotokove i okeane do te mere da ugrožava zdravlje svih voda, vazduha i živih organizama.
Plastika se ne raspada na isti način kao i drugi organski materijali jer nije ni nastala prirodnim putem, ona može postojati u životnoj sredini i tokom iznimno dugih vremenskih razdoblja, pa čak i milenijumima.
Naučnici sa Kineske akademije nauka nedavno su otkrili gljivice koje bi mogle pomoći u rešavanju našeg problema s otpadom korištenjem enzima za brzo razbijanje plastičnih materijala.
Plastika se koristi u izradi zapanjujuće raznolikih materijala: od telefona ili računara na kojem čitate ovaj članak, do automobila, autobusa ili bicikla koji koristite da biste se kretali okolo, pa čak i u polietilenskim vlaknima od kojih se izradjuje masovna i najjeftinija odeća i obuća.
Međutim, ogroman porast proizvodnje i upotrebe razne plastike postao je velika pretnja životnoj sredini: plastični otpad može ugušiti vodotokove, zagaditi tlo, ispustiti štetne hemikalije i čak predstavlja ozbiljnu pretnju ribama i drugim organizmima u okeanima u čijim uginulim truplima su nalažene plastične kese, flaše i drugi otpad.
Plastičnim polimerima treba mnogo godina da se razgrađuju, jer zbog njihove kseno - biotske prirode - što znači da nisu postojali pre njihove sinteze od strane ljudi - nije ih lako razložiti. Bakterije, gljivice i drugi mikroorganizmi koji razlažu organski otpad, ne prepoznaju ove hemijske spojeve kao moguću hranu.
Međutim, autori nove studije pod nazivom "Biorazgradnja poliesterskog poliuretana od strane Aspergillus tubingensis" veruju da su možda pronašli neočekivano rešenje za globalni problem u vidu male gljivice.
Svi pokušaji rešavanja plastičnog otpada putem zakopavanja, recikliranja ili spaljivanja su različito neodrživi, skupi i mogu rezultirati toksičnim nusproduktima koji su opasni za ljudsko zdravlje.
"Znali smo da je jedan od načina da se to postigne bilo traženje rešenja koja su već postojala u prirodi, ali pronalaženje mikroorganizama koji mogu obaviti posao nije lako". Na kraju, istraživački je tim otkrio da njihova gljivica koja se hrani plastikom živi na odgovarajućem mestu - smetlištu u Islamabadu, u Pakistanu.
Promatrajući vrane i lešinare, istraživači su uzeli uzorke tla i raznih komada smeća u nadi da će pronaći organizam koji se može hraniti plastičnim otpadom na isti način na koji se druge gljive hrane mrtvim biljnim ili životinjskim materijalom.
I upravo je to dalo rezultate. U tlu na celoj planeti žive gljivice iz roda Aspergillus grupa niger koja je patogen na agrokulturama kao što je to kukuruz. Ušavši u lanac ishrane ove gljivice stvaraju veoma opasne toksine, ali primenjeni u laboratorijskim uslovima 2017.godine je dokazano da kulture ove gljive uspešno razgradjuju polimere poliuretana za svega 2 - 4 nedelje, što je prema stolećima i hiljadama godina astronomski brz proces.
Na ovaj način rešićemo se ogromnih deponija i drugih štetnih načina uništavanja PET otpada, kao i kancerogenih materija koje su nuzproizvod sagorevanja PET ambalaže.
Tekst preveo i priredio - Marjan Kuštera
Bibliografija - Biodegradation of polyester polyurethane by Aspergillus tubingensis, Sehroon Khan et all, Jun 2017, Chinese Academy of Science
Photo - Research gate